Invej A.D.: Fabrike posle privatizacije
U iščekivanju rezultata deset godina od privatizacije u Srbiji, poslovni sistem „Invej“ već se izdvojio odličnim rezultatima.
RANKOVIĆ VUČE NAPRED
Sve fabrike koje je privatizovao Predrag Ranković, pokazale daleko veći uspeh i porast proizvodnje i profita, nego dok su bile državne.
„Invej“, poslovni sistem, u čiji sastav ulaze „Rubin“ iz Kruševca, „Vital“ iz Vrbasa, „Sunce“ iz Sombora, „Milan Blagojević“ iz Smedereva, „Pekara“, Luka „Dunav“ i „Ratar“ iz Pančeva, „Medela“ iz Vrbasa, „Stari Grad“ , „Monus“ iz Inđije, opravdao je sve poteze privatizacije: fabrike napredovale, na tržištu se pojavio daleko veći broj novih proizvoda, profit uvećan i možda ono što je najvažnije – nijedna fabrika nije prodata, već je ostala da stvara u Srbiji.
Na firme Predraga Rankovića, apsolutno može da se primeni ocena Vladislava Cvetkovića, direktora Agencije za privatizaciju, koji je istakao da su pojedina preduzeća s privatizacijom daleko više napredovala i da su zahvaljujući invetsicijama uspela da uvećaju vrednost kapitala.
- U sastav „Inveja“ ulaze fabrike koje se bave proizvodnjom – kažu u Inveju. – Mnogo su nam pomogle banke što su nam ukazale poverenje za kredite, a naša organizacija i sistematizacija rada s dobrim menadžmentom omogućila je da se fabrike izdignu daleko više nego ranije. Produktivnost je povećana nekoliko puta.
U Inveju se slažu da je Cvetković u pravu kad kaže da je privatizacija jedini način da državna svojina, „nešto što je bilo svačije i ničije“ dobije odgovornog vlasnika, koji će obezebditi normalan rad preduzeća.
S privatizacijom, broj zaposlenih se smanjivao, radnici su uzimali otpremnine, započinjali i sopstvene poslove, mnogima nije odgovarao udarnički tempo, ali je onima koji su ostali u fabrikama, obezbeđena zarada i uredno plaćeni doprinosi, bonusi po zasluzi.
- Zaposleni u našem sistemu i fabrikama članicama kvartalno biraju radnika meseca, koji na platu dobija novčani iznos i ima besplatan vikend na Kopaoniku, porodicama sa više od troje dece, plaćeno je letovanje, nedavno su otpisani stambeni krediti u vrednosti višoj od 20 miliona dinara, prvaci dobijaju na poklon školski pribor – objašnjavaju u Inveju. – Osim što je organizovan u poslu, Ranković pokazuje veliku humanost.
Iako se nikad nisu isticali u medijima u davanju novca u humanitarne svrhe, Invej i Ranković su donirali milione za narodne kuhinje Srbije, klizište u Trgovištu, poplavljene u Zaječaru, mamograf, autobus za transfuziju krvi, snabdeli su domove starih najsavremenijim defibrilatorima, koji im mogu spasiti živote, ulagali u kulturu, strateški su partneri Beogradske filharmonije...
RANKOVIĆ VUČE NAPRED
Sve fabrike koje je privatizovao Predrag Ranković, pokazale daleko veći uspeh i porast proizvodnje i profita, nego dok su bile državne.
„Invej“, poslovni sistem, u čiji sastav ulaze „Rubin“ iz Kruševca, „Vital“ iz Vrbasa, „Sunce“ iz Sombora, „Milan Blagojević“ iz Smedereva, „Pekara“, Luka „Dunav“ i „Ratar“ iz Pančeva, „Medela“ iz Vrbasa, „Stari Grad“ , „Monus“ iz Inđije, opravdao je sve poteze privatizacije: fabrike napredovale, na tržištu se pojavio daleko veći broj novih proizvoda, profit uvećan i možda ono što je najvažnije – nijedna fabrika nije prodata, već je ostala da stvara u Srbiji.
Na firme Predraga Rankovića, apsolutno može da se primeni ocena Vladislava Cvetkovića, direktora Agencije za privatizaciju, koji je istakao da su pojedina preduzeća s privatizacijom daleko više napredovala i da su zahvaljujući invetsicijama uspela da uvećaju vrednost kapitala.
- U sastav „Inveja“ ulaze fabrike koje se bave proizvodnjom – kažu u Inveju. – Mnogo su nam pomogle banke što su nam ukazale poverenje za kredite, a naša organizacija i sistematizacija rada s dobrim menadžmentom omogućila je da se fabrike izdignu daleko više nego ranije. Produktivnost je povećana nekoliko puta.
U Inveju se slažu da je Cvetković u pravu kad kaže da je privatizacija jedini način da državna svojina, „nešto što je bilo svačije i ničije“ dobije odgovornog vlasnika, koji će obezebditi normalan rad preduzeća.
S privatizacijom, broj zaposlenih se smanjivao, radnici su uzimali otpremnine, započinjali i sopstvene poslove, mnogima nije odgovarao udarnički tempo, ali je onima koji su ostali u fabrikama, obezbeđena zarada i uredno plaćeni doprinosi, bonusi po zasluzi.
- Zaposleni u našem sistemu i fabrikama članicama kvartalno biraju radnika meseca, koji na platu dobija novčani iznos i ima besplatan vikend na Kopaoniku, porodicama sa više od troje dece, plaćeno je letovanje, nedavno su otpisani stambeni krediti u vrednosti višoj od 20 miliona dinara, prvaci dobijaju na poklon školski pribor – objašnjavaju u Inveju. – Osim što je organizovan u poslu, Ranković pokazuje veliku humanost.
Iako se nikad nisu isticali u medijima u davanju novca u humanitarne svrhe, Invej i Ranković su donirali milione za narodne kuhinje Srbije, klizište u Trgovištu, poplavljene u Zaječaru, mamograf, autobus za transfuziju krvi, snabdeli su domove starih najsavremenijim defibrilatorima, koji im mogu spasiti živote, ulagali u kulturu, strateški su partneri Beogradske filharmonije...
U Rubin investirano deset miliona evra!
Od privatizacije Rubina, na tržištu stonih vina značajno je porasla prodaja Rosea, Graševine i Vranca, a tokom 2007.godine uvedeno je i novo stono poluslatko vino Medveđa krv.
Portfolio brenda Terra Lazarica je proširen na za 5 novih proizvoda. Formirano i odeljenje HORECA prodaje, jer su hoteli, restorani i kafei u Srbiji postali značajno tržište posebno ekskluzivnih proizvoda.
- Poštujući zahteve proizvodnje i prodaje realizovane su investicije u iznosu od oko 10 mil Eura koje su izuzetno doprinele povećanju kvaliteta vina – rekao je Marko Malićanin, direktor Razvoja i inevsticija Rubina. - U proteklih 5 godina podignuto 540 ha novih vinograda, što znači da je površina koja je bila na raspolaganju pre privatizacije skoro duplirana i danas Rubin raspolaže sa oko 1200 ha vinograda. Kupljenje su nove,najsavremenije pnuematske prese, zatim vinifikatori sa kontrolisanom temperaturom fermentacije itd. preko nege u čuvanje vina do najsavremenije linije za hladno punjenje vina kapaciteta 10.000 lit/h. Pored ovih investicija realizovane su značajne investicije u okviru sanacije i rekonstrukcije vinarskog podruma u Kruševcu. Oko milion eura uloženo je u samolepive etiketirke, upakivače i formirače kutija, kao i u opremu za označavanje i obeležavanje pojedinačnih pakovanja koja su u potpunosti u skladu sa prošle godine dobijenim HACCP certifikatom; Milion je investiran u liniju za hladno punjenje vina, a formirana je i nova, moderna mikrobiološka laboratorija u skladu sa najnovijim zahtevima i standardima kvaliteta.
- Rekonstruisana je linija za punjenje vinjaka i povećan je njen kapacitet sa 2.500 boca na 5.000 boca na sat – kaže Malićanin. -U toku je realizacija projekta revitalizacije i redizajna najpoznatijeg i najtiražnijeg alkoholnog pića u Srbiji, čuvenog vinjaka VS RUBIN.
Od privatizacije Rubin je na tržište izbacio mnogo proizvoda, od kojih su neki postali brendovi: Medveđa krv o kojoj je već bilo reči i koja je postala brend; zatim program Terra Lazarica Barrique vina o kojima je takođe bilo reči; Sangria – Sanvila ; Don Rosi; Absint; Gorka Tajna; Likeri – “Posle Kiše“, Zoom-zoom; zatim najnoviji proizvod apsolutno jedinstven na tržištu – Špricer u limenci itd.
Iz Vitala samo lideri tržišta!
Od privatizacije Vitala do danas ostvareni su zavidni rezulatati u proizvodnji novih proizvoda, a svaka grupa ma svog lidera na tržištu.
- Konkretno, kečap u Vitalu je počeo da se proizvodi 2004. tadašnji kapaciteti su bili 9 960 kg a već u 2005 je proizvedeno 1 040 693 kg – objašnjava Slađana Ratković, direktor Vitala. – Posle privatizacieje Vital je počeo da proizvodi senf , na taj način popunio kapacitete, pa godišnje proizvodi 34 000 kg senfa.
Vital je, prema rečima Ratkovićeve, izbacio I prvi put majonez u dojpaku, u 2010 godini, a već je dostignut rezultat godišnje proizvodnje od 105 000 kg majoneza. Kupljena je nova oprema na sajmu u Barseloni , a vrednost mašine je bila 21 920 602 dinara.
- Uloženo je I u mašinu za margarin za lisnato testo – objašnjava Ratkovićeva. - Prvi put, tako, samo zahvaljujući menadžentu sistema Invej i proceni tržišta, Vital ima mogućnost da tržištu ponudi margarin za lisnato testo u obliku ploče od 2 kg.
Medela pravi novu halu
- Samo prošle godine, Medela je uspela da proizvede i proda 4.740 tona keksa što je za oko 40% više nego u 2010 godini – kažu u Medeli. – Time je nastavljen trend rasta od privatizacije, a prema planu za 2012 godinu, Medela očekuje dodatno povećanje proizvodnje i prodaje.
Od novih proizvoda svakog dana na tržištu treba da se pojave nove integralne štrudle od smokve, čokoštrudla sa marmeladom narandže i naravno i nova čajna peciva koja će pre svega biti namenjena najmlađim generacijama zbog svog vitaminskog sastava.
- Praćenjem tržišta smo došli do zaključka da su trenutni kapaciteti Medeline opreme mali za domaće i ino tržište, pa će biti izgrađena nova i moderna proizvodna hala – kažu u Medeli. - Planirana površina nove proizvodne hale je oko 3.800 m2, a površina građevinske parcele na kojoj se planira gradnja je oko 10.000 m2.
Medela je izvozno orijentisana firma sa ukupnim izvozom od oko 60 procenata i naši proizvodi se pored domaćeg tržišta (40%) mogu naći i u Sloveniji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, Švedskoj, Nemačkoj, Holandiji, Švajcarskoj i još nekim zemljama. Upravo se završavaju pregovori sa kupcima iz Izraela. Kipra i Grčke.
UMBS robotno zavarivanje
Izradom novih modela šporeta na čvrsto gorivo, i otvaranjem tržišta, ne samo ka Evropi, već i sa drugim kontinentima, Milan Blagojević je povećo proizvodnju i prodaju nekoliko puta, nego pre privatizacije.
- Vođeni parametrima i odnosom cene i kvaliteta, iz godine u godinu se prodaju naši šporetu daleko više nego pre privatizacije i dolaska Predraga Rankovića – rekla je Sofija Stančić, direktor Milana Blagojevića, iz Smedereva. – Kupci traže moderan dizajn, čime možemo da se pohvalimo. – Osim dizajna, kvalitetnija su ložišta, snaga peći većeg je kapaciteta, rerne su bolje. Novi šporeti na pelet brzo su prihvaćeni, psoebno u Francuskoj, Italiji, Španiji, Nemačkoj... Svo koji su vezani za prirodu i etno, lako se odlučuju za ove šporete.
Stari „smederevac“ još traje, u muzeju je jedan star 80 godina, ali ga se ne odriču. Inženjeri insitiraju na modernom dizajnu, što je umnogome pomoglo da ova fabrika koja je bila gubitaš, posle privatizacije postane likvidna i uspešna.
- Trenutno smo u projektnoj investiciji robotnog zavarivanja – objašnjava Sofija Stančić. – Da bi fabrika dobila današnji kapacitet bilo je potrebno ulaganje od 10 miliona evra. Planirane investicije u 2012 su 800 hilkada evra za dodatno unapređenje i modernizaciju proizvodnje.
Napomena:
Emitovan sadrzaj nije proizvod Bete i agencija ne odgovara za navode u njemu. U slucaju bilo kakvih pitanja u vezi sa sadrzinom, molimo da se obratite kontaktima navedenim u saopstenju.
Ostala saopstenja autora : Invej A.D.









